Corpo Fechado
26.10.2005., srijeda
Capoeira Pictures
    .........................................................CORPO FECHADO SLIKE.............................................. ...........................................(još slika kliknite na link ispod/more pictures below)........................ .....................................................http://capoeiraslike.blog.hr......................................... |
25.10.2005., utorak
GRUPO CORPO FECHADO
|
Corpo Fechado (što znači zatvoreno tijelo) je bio nadimak za capoeiriste koji su bili toliko dobri da su bili skoro nepobjedivi. Stoga, po legendi su se radili posebni rituali gdije su se na oštrice, noževa, britvi ili željeza, bacale magije protiv onoga koga je trebaolo ubiti. O NAMA: U Osijeku grupo Corpo Fechado postoji od 2003. godine. Broji oko dvadeset stalnih članova i djeluje unutar društva "Hrvatski Sokol". Cilj naše grupe jest izbrisati predrasude i povezati ljude na bazi zabave i komunikacije, a ne nasilja i provokacije. Otvoreni smo za bilo koju vrstu suradnje i približavanja capoeire ljudima bilo kojeg uzrasta, spola i rase. Capoeira zahtjeva upornost, strpljenje i osjećajnost. Treniraju je svi koji to žele. Grupu vodi: Ivan Ljubićić UPISI U GRUPU SU OD 01.09. SVAKE GODINE |
O CAPOEIRI
|
CAPOEIRA - KORIJENI - TEžNJA ZA SLOBODOM CAPOEIRA Kada kaľžmo Capoeira, mislimo na igru koja se manifestira govorom tijela unutar rode(svetog kruga). Kako bi što bolje pokušali objasniti značenje capoeire i što je ona zapravo, krenut ćemo od povijesnih činjenica. Capoeira je nastala mješanjem kultura. Kada su afrički robovi dovedeni u lancima iz Afrike u Brazil, donjeli su sa sobom svoju kulturu i običaje, koji su bili drugačiji od europskih. Ta kultura, koju su robovi nosili u srcima i umu, je bila prenošena sa koljena na koljeno usmenim putem. Kultura sastavljena od religije(canduble), muzičkog instrumenta (berimbau), hrane (vatapa) i još mnogo drughi stvari, činila je njihov način života. Mnogi se pitaju jesu li sposoni za capoeiru, s obzirom da ona obuhvaća veliki spektar pokreta i akrobacija. Najveća prepreka na koju ljudi uglavnom nailaze, i pred njom stanu, su upravo oni sami. U capoeiri je potrebna volja, i nepokolebljiv duh.Vaše tijelo vas testira. Na vama je hoćete li dopustiti da ono bude vaš gospodar ili će te vi biti njegov. Mnogi također kaľu da su prestari za vježbanje capoeire. To nije istina. Ne morate znati salto ili neke teške akrobacije da biste bili dobar capoeirist. Možete pjevati, svirati i raditi osnovne elemente capoeire. U svijetu je poznato da capoeiru vježba veliki broj ljudi u srednjoj, ali i u staroj životnoj dobi. Još jedno pitanje koje ljudi postavljaju je: "Treba li mi snage za Capoeiru?" Odgovor je sljedeći: Svaka tjelesna aktivnost zahtjeva određenu količinu snage, pa tako i capoeira. Međutim kada se savlada tehnika, snaga je gotovo nepotrebna. Definicija tehnike je vrlo jednostavna - Maksimalan učinak uz minimalni potrošak energije. Naravno, ljudsko tijelo vježba, razvija se ali i umara dok ne savlada tehniku. Gledajte na to na sljedeći način - Dijete kad se rodi ne zna hodati. Dok uči svoje prve korake, ono se umara i više nego što je potrebno. Tijelo koristi snagu u velikim količinama, mišići se razvijaju. Međutim kada djetetovo tijelo nauči tehniku hodanja, trošak energije i upotreba snage su minimalni. Razmislite, da li vam hodanje sada predstavlja problem? Ne to jednostavno činite, a da niste ni svjesni toga. To je zato što imate tehniku. Umor je sveden na minimum. Tako je i s tehnikama capoeire. I ne samo capoeire, već i mnogih drugih vjeątina i aktivnosti. KORIJENI Pretpostavlja se da su korijeni capoeire, jer nema pisanih dokumenata, mješanjem afričko-brazilsko- azijske kulture. Zamislite da imate američkog gitaristu, engleskog boksača, brazilskog plesača sambe, kineskog tai-chi majstora i afričkog poglavicu plemena i da ih sve stavite u jednu osobu - dobili ste capoeiristu! Tako bi otprilike objasnili nastanak capoeira kulture, koja se najviąe razvila u Rio de Jane- iru, Recipeu, te Salvadoru. TEžNJA ZA SLOBODOM Težnja za slobodom robove je natjerala da se nauče boriti bez oružja. Kad bi neki rob bješao morao bi se boriti "golim" rukama protiv naoružanih stražara (Portugalaca) da bi pobjegao u slobodu, stoga su plemena koja su u Africi bila neprijatelji izmislili ratničku igru u koju su ubacili borilačke vještine i ples. Tako su izbjegli međusobno ubijanje i uvjeľbali se za borbu tijelom. Nakon ukidanja robstva 1888. godine capoeristi se nisu uspjeli snaći u novonastalom soci-ekonomskom druątvu te su za ľivot morali zaraditi boreći se kriminalom (crno doba capoeire). Capoeira se počela koristiti za utjerivanje dugova, obračune mafije, ubojstva, ... Capoeira je zato zabranjena, a capoeiristi su se smatrali najopasnim zločincima. Policija je imala velike probleme s njima jer su ih mogli ubiti "golim" rukama. U uličnim rodama se često koristilo i oruľje (britve, palice, mačete, ...) i igre su bile smrtonosne. Capoeira je preľivjela zahvaljujući tajnim obukama policije, te capoeiristima koji su radili kao policajci. Krajem 1940-ih godina capoeira se počela širiti u Rio de Janeiro, Sao Paulo i drugdje. Ali do 1960-ih godina je capoeira ipak ostala najutjecajnija u Salvadoru. Pokušaji pretvaranja capoeire u "borilački sport" nije usipo, jer su mestrei vidjeli da bi organiziranjem natjecanja capoeira izgubila ritualnost, filozofiju i duhovnost igre.Danas je capoeira poslje nogometa najzastupljeni sport u Brazilu. |
